Ne živimo u gradu. Naš New York smješten je sat vremena od velike metropole zvane Zagreb. Volim ga zvati predgrađe, iako je to naselje u kojem puno više dominira selo nego sam grad. 

 

Centar grada je prilično malen. Što je po meni divna stvar. Sve ti je na jednom mjestu i u blizini. Banka, parking, kafići su razbacani po cijelome centru, stanovi i kuće su nešto dalje od centra. Jedina osoba za koju znam da ima stan s pogledom na cijeli centar je draga frendica s kojom sam se još u osnovnoj družila. Majka joj je rastavljena, i žive njih dvije zajedno u potkrolju jedne zgrade ispod kojeg je restoran brze hrane, a u prizemlju je kafić. Naravno. 

 

 

Mjesto gdje smo mi curke iz SATC-a provodile najviše vremena bio je noćni klub. Long Island Bar. Da, nazvan prema otoku u  New Yorku. Slučajnost? Misterij. 

 

Kad se grupica formirala mi smo bile u svojim 18-ima. Mladi dani. Slavne godine života. Najveći problem nam je bila matura, i koju lektiru će staviti iz Hrvatskog kao pisanje eseja. Izašle smo. Bile smo girly. Ispijale svoja pića. Popušile puno cigareta. Istračale muškarce. Komentirale kako se koja žena obukla kad bi prošla pokraj nas. Nakon toga je sljedio odlazak u Long, gdje smo pustile dušu na plesni podij. Bile smo u problematičnim vezama i čekale da dođe onaj “the right one”. 

 

Ali kad smo bile skupa. Kad smo došle negdje, bile smo pojava. Četri različite žene. Četri različita stila. Četri različita okusa u muškarcima. Isticale smo se od grupice cura koje su bile klonovi, i furale isto. Ono što je bilo u modi. Mi smo imale svoju modu. 

 

Osvojile smo jebenu noć. Jebeni grad pun klonova je bio naš. Imale smo ga na dlanu. 

 

 

Author: HellmouthWebsite: http://goo.gl/Ueg4rNEmail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Pseudonimom Hellmouth služi se djevojka od 20 godine, koja je stalno frustrirana stvarima koje se dešavaju oko nje. Djevica u podznaku Škorpionke, piše od kada zna za sebe. „Hellmouth” sam stvorila kako bi mogla pobjeći od svakodnevnih obaveza, te da se mogu anonimno izraziti o stvarima koje me muče, ujedino i stvoriti svoje malo carstvo. Izdanje u kojem me stalno možete vidjeti – šalica kave u jednoj ruci, a u drugoj moj voljeni Lucky od mentola.