Vršnjačko nasilje u manjoj i većoj meri ispoljava se u mnogim sredinama kako u Srbiji tako i u regionu. Blagodat tranzicije u koji su nas zabetonirali. Postali su mnogi robovi sistema, nadničenja za minimalac sa kojim nije moguće ni osnovne potrebe zadovoljiti, a kamoli živeti iznad granice siromaštva. Ta granica siromaštva, svakodnevno ide sve niže. 
 
 
Posljedica je nasilje, koje zbog naših frustracija iznetih u "četiri zida", deca prenose napolje. Roditelji koji su nasilni imaju nasilnu decu, ovi koji se povlače i trpe žrtve i njihova su deca takva. Na sve to imamo i razne rijaliti programe na televizijama gde se upravo sadističko ponašanje grupe prema pojedincu ili pojedinca prema pojedincu prikazuje, kako kroz verbalnu, tako i fizičku projekciju, dok ostali aktivno ili pasivno to posmatraju bez volje da spreče.
 
 
Rijaliti programi su još jedna benificija zapadnog prosperiteta, dobro uklopljena u naš mentalitet i želju da znamo šta se dešava kod komšije u dvorištu. Nije ni čudo što svi ti programi imaju toliku gledanost, ali je poražavajuće kako utiču na našu decu koja treba da nekad i sama da zasnuju svoje porodice. Teško da možemo ovakvim pristupom očekivati da budu sposobni za to.
 
 
Posle snimka vršnjačkog nasilja u Aranđelovcu gde maltretiraju učenicu, pojavio se još jedan iz istog grada, ali od pre dve godine gde maltretiraju učenika. Žalosno je objašnjenje direktorice te škole, koja potencira da posle tada sprovedenog postupka, majka maltretiranog učenika je potpisala izjavu da neće teretiti nasilnike i školu zbog zlostavljanja njenog deteta. Postavlja se pitanje, ukoliko zlostavljani u jednom trenutku afektivnog stanja i straha dođu u posed kakvog oružija i učine nešto prema onim koji ih zlostavljaju kakve posledice mogu snositi. Možda će škola napisati izjavu da ih oslobađa odgovornosti jer ih nije zaštitila.
 
 
Rešenje je vrlo jednostavno, rigorozno materijalno kažnjavanje roditelja nasilnika i dobijena sredstva ulagati u prevenciju i organizovanje aktivnih programa borbe protiv vršnjačkog nasilja. Aleksin zakon još nije usvojen, a preko je potreban. Aleksa Janković je sa trećeg sprata zgrade u kojoj je živeo, zbog vršnjačkog nasilja kojem je bio duži period izložen, otišao u smrt.
 
Dovoljna je samo jedna smrt.
 
Author: Predrag ZlikovacWebsite: http://goo.gl/zyrDrjEmail: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.
Oženjen roditelj akademca i tinejdzerke koji ga uče da shvati njihov svijet. Najbolje se osijeća u šorcu, majici i papučama. Piše o onome što lično vidi, ili sazna iz njemu pouzdanih izvora uz dozu svoje subjektivnosti.